Kako se zaštititi i od najtežih bolesti? Na to pitanje najbolje je odgovoriti protupitanjem: Je li to uopće moguće? Mi ne znamo, ali je dobro vidjeti što o ovome govore mudri ljudi, ni manje ni više nego nobelovci: dr. Beard, dr. Wartburg, dr. Linus Pauling i dr. Crebs Tzv. trofoblastnu teoriju raka razvio je embriolog dr. Beard na Edinburškom sveučilištu i za nju je Nobelovu nagradu dobio još 1902. godine. Prof. dr. Beard zaključio je da su stanice raka i prije embrijske stanice – trofoblasti, jedno te isto.
I stvarno, u trudnoći, trofoblasti imaju sve klasične karakteristike stanica raka. Šire se i množe velikom brzinom dok nalaze svoj put u stijenkama maternice. Zato ih i nazivamo „stanice sveukupnog života“ jer u sebi sadrže sve karakteristike čitavog organizma i imaju puni kapacitet da se razviju u određeni organ ili tkivo. Oko 80 posto ih se nalazi u jajnicima ili testisima, gdje imaju reproduktivnu ulogu. Preostalih 20 posto je raspoređeno svuda po tijelu i o njima se zna tek toliko da imaju veze s regenerativnim procesima i procesima obnavljanja oštećenog tkiva. Stimulator ili katalizator ovih procesa je hormon estrogen. Iako je poznat kao ženski hormon, prisutan je u oba spola.
Kako tijelo samo pobjeđuje rak?
Danas je poznato da prije embrijska stanica, ili kako smo je nazvali „stanica ukupnog života“, zapravo postaje trofoblast, tj. proizvodi trofoblaste kada dođe u kontakt s estrogenom. Rezultat toga su posteljica ili pupkovina pomoću kojih se hrani embrij.
Na žalost, kada jedan dio onih 20 posto trofoblasta koji ne služe reproduktivnoji, već regenerativnoj funkciji u procesu ozdravljenja određenog dijela tkiva dođe u doticaj s estrogenom, on postaje tumorsko tkivo – nastaje rak.
Kada se rak, tumor, počne razvijati naš organizam ga pokušava odvojiti od okolnog tkiva i okružuje ga sa stanicama koje su slične stanicama tog tkiva.
Sada je najvažnije uvidjeti kako naše tijelo samo pobjeđuje rak.
Svi mi imamo milijarde bijelih krvnih zrnaca, stanica čije jedna od glavnih uloga uništavanje svega što je strano i štetno za naš organizam. Logično bi bilo da ove stanice, bijela krvna zrnca jednostavno napadnu ove trofoblaste, mutirane stanice raka, i unište ih. Ipak, s obzirom da je po teoriji dr. Bearda rak ništa drugo nego trofoblast, i s obzirom da kao takav nije stran našem organizmu, priroda mu je dala vrlo učinkovit način izbjegavanja bijelih krvnih zrnaca. Jedna od karakteristika trofoblasta je i ta da je okružen tankim slojem proteinske ovojnice koja nosi negativni elektronski naboj, isti kakav imaju i stanice bijelih krvnih zrnaca. Kako se isti elektronski naboji odbijaju, trofoblasti su savršeno zaštićeni. Naš organizam je i za ovaj problem našao odgovarajuće rješenje. Nalazi se u gušterači koja izlučuje važan enzim tripsin. Kada ovaj enzim dođe do trofoblasta u dovoljnoj količini on izjeda proteinsku ovojnicu, tumor, rak je sada bez zaštite i bijele krvne stanice ga uništavaju.
Logična provjera ove teorije dr. Bearda možemo provjeriti i na trofoblastima embrija jer se oni nastavljaju širiti i rasti do osmog tjedna začetog djeteta, a onda odjednom prestaju rasti i bivaju uništeni. Znate li zašto? E pa baš u osmom tjednu razvoja ploda začetog djeteta njegova gušterača počinje funkcionirati. Značajno je i to da je dio tankog crijeva koji je blizu mjesta gdje gušterača počinje lučiti svoje enzime, pa i tripsin, mjesto u našem organizmu na kojem se gotovo nikad ne stvaraju tumori.
Poznato je i to da dijabetičari i ljudi koji imaju probleme s radom gušterače tri puta češće obolijevaju od raka u odnosu na ljude koji nemaju dijabetes. Na žalost, dijabetičara je puno. Kada bi svi dijabetičari svijeta osnovali svoju državu, ona bi po broju stanovnika bila treća najmnogoljudnija zemlja svijeta, nakon Kine i Indije. Bila bi to tužna država, ali ipak dobra vijest je to da je često moguće poboljšati i popraviti funkciju gušterače, pa i lučenje tripsina.
Ulje crnog kima i piskavica – najbolji čuvari vaše gušteračeIako nam je Europa kroz Codex alimentarius zabranila mnoge ljekovite biljke, Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) proglasila je crni kim biljkom koja pomaže dijabetičarima. O ulju crnog kima koje proizvodimo može se još puno lijepog reći, ali u svjetlu ovog teksta važno je naglasiti da baš ulje crnog kima ako je hladno prešano i ako je sirovina pomno probrana i pročišćena, doprinosi boljem radu gušterače, stvara bijela krvna zrnca B i T skupine, ali i tzv. makrofage koji uništavaju stanice virusa, pa i tumora. Naime, u našoj krvi i limfnoj tekućini plivaju milijuni ovakvih stanica i one predstavljaju našu glavnu zaštitu od virusa, bakterija, upalnih procesa, pa i tumora. E sad, ako uzimate ulje crnog kima riješit ćete se upalnih procesa, unaprijediti rad gušterače, pa i lučenje važnog enzima tripsina i osigurati dovoljan broj bijelih krvnih stanica od kojih će neke alarmirati, neke prepoznavati, a treće uništavati sve neprijatelje našeg organizma. Zar je to malo?
Ako nakon svega shvatimo važnost naše gušterače, postavlja se pitanje kako je čuvati, pomagati joj. I tu je priroda našla rješenje. Hipokratova biljka, piskavica – (grčko sjeme) trigonella foenum grecum) smanjuje glikemijski indeks obroka koji se nakon nje uzima. Možda će Vam na prvi pogled to izgledati čudno, ali i med ima funkciju smanjivanja glikemijskog indeksa. Ako medu dodate sjeme piskavice, sikavice i kurkumu, dobit ćete „Hepta Sanu, pripravak na bazi meda koji čuva jetru i gušteraču, i koji je zbog svog niskog glikemijskog indeksa namjenjen i dijabetičarima. Znate za ono kad fino ručamo, pojedemo komad torte ili popijamo čašu vina i za sat vremena opet smo gladni i nervozni. To je zato što smo na ovaj način uzeli obrok sa visokim glikemijskim indeksom. Naša gušterača izlučila je previše inzulina. To je loše gotovo isto toliko kao i kada ga ne luči dovoljno. Žličica “Hepta Sane” uzeta sat vremena prije jela s čašom vode je mali međuobrok koji će pomoći smanjenju glikemijskog indeksa “velikog” obroka koji će uslijediti. Napravite dnevno dva mala međuoobroka koja će se sastojati od čajne žličice ulja crnog kima, “Hepta Sane”, čaše vode i 1 grama opne jezgre marelice, amigdalina, B-17, i učinit ćete veliku stvar za svoje zdravlje.
Spomenut ćemo još jednog nobelovca, dr. Wartburga, koji je davne 1932. godine dobio Nobelovu nagradu za teoriju da se stanice raka razvijaju samo u kiseloj sredini. Većina nas danas zna za to da trebamo uzimati lužnate namirnice i tako se boriti protiv kiselosti organizma. No, kada ste čuli za ovu teoriju? Zapravo, relativno nedavno.
Odgovor na pitanje zašto je ovim činjenicama toliko trebalo da dospiju u javnost dat ćemo Vam u sljedećem nastavku.
Autor:7dnevnoNedjelja, 13. rujan 2015. u 11:01
